Kratki opis
   U proteklom 20. stoljeću odvijala se tiha promjena novovjekovne epistemološke paradigme razvijene na modelu prirodnih znanosti i na njima zasnovane tehnike. Nova je postmoderna paradigma pokolebala povjerenje u novovjekovne pozitivne znanosti i na tom je putu postupno transformirala razumijevanje prirodnih, socijalnih i političkih procesa. Riječ je o semantičkoj karijeri tradicionalnog prirodoznanstvenog ali i politološkog pojmovlja koja se odvijala i koja se još uvijek razvija u teorijama diferencije. Konsekvencije te karijere očitovale su se u procesu napuštanja novovjekovnog znanstvenog pozitivizma koji je prirodu i društvo razumio kao predmete svog istraživanja. Društvo znanosti u koje je zapadni svijet zakoračio teško je razumjeti bez uvida u epistemološke, dekonstruktivističke korijene tih promjena. Istraživanjem znanja njegovim mikroelektonskim pretraživanjem prodire se u njegovu anonimnu, nepoznatu drugu stranu, u neiscrpni resurs inovacija i napretka. Nesat će ugljena, nafte, nestat će životinjske vrste i biljke ali dok je ljudi neznanja kao druge strane znanja ne će nikada nedostajati.
   Kako ne bismo postali žrtva napretka i to daleko veća od one koju je proizvodila klasična kapitalska eksploatacija rada, moramo se suočiti s promijenjenom funkcijom znanja kao novog izvora blagostanja, ali i novih oblika nejednakosti među jednakima. Postmoderna je epistemologija osvijestila ovo stanje stvari i generirala drugačije razumijevanje znanosti kao resursa napretka ali i rizika. Rizici nastaju i od nepredvidivih posljedica inovacija i od autoimunizacije znanstvenog, inovativnog društva na opasnosti za koje se smatralo da su napretkom suzbijene. Naše je društvo paradoksalno ugroženo kako od prijeteće stagnacije tako i od nekontroliranog napretka koji obezvrijeđuje postojeće izvore života.
   Ovaj glosar pokušava osvijestiti našu situaciju kako bismo se suočili s našom nekompetentošću i pronašli puteve izlaska iz nje aktivacijom drugačijeg razumijevanja i drugačijeg vrednovanja naših potencijala, a to su nadareni školovani mladi ljudi a ne tradicionalne prizvodne snage kapitala i kapitalska percepcija resursa: zemlje, mašinerije i poluobrazovane radne snage...
   Predloženi Glosar jest pokušaj da se naša rastuća nekompetentnost suzbije drugačijim razumijevanjem raspoloživog znanja kao prvorazrednog resursa i tako uhvati korak sa suvremenim društvima koja nas manipuliraju svojim boljim i drugačijim razumijevanjem i korištenjem znanja.
   U ovom su glosaru u formi eseja obrađeni od autora odabrani postmoderno transformirani klasični politološki pojmovi. Izvori novih pojmova bili su autoru u bibliografiji navedeni tekstovi. Trebalo ih je čitati, podcrtavati i birati pojmove koji će ući u glosar. Ima tu novih i u znanstvenoj komunikaciji rijetko upotrebljavanih pojmova: anđeoske mašine, antropotantalogija, apsorpcija nesigurnosti, governementalizam, likologija. Zatim ima mnogo poznatih pojmova koje autori postmoderne upotrebljavaju u novom ili proširenom značenju: država, demokracija, politika, moć, pravo... Takvi pojmovi naročito dobro prikrivaju nova značenja stoga jer ih se kao opće poznate čita na zastarjeli, tradicionalistički način. Njima je autor posvetio najviše pažnje kako bi čitaoca uputio na drugačije razumijevanje poznatih pojmova. Na kraju ima poznatih riječi svakodnevnog govora koje su postmodernisti pretvorili u znanstvene pojmove: klinika, zatvor, bolest, bolnica.

nazad vrh