Kratki opis
Pravni poredak Novigrada pod mletačkom vlasti temeljio se na Statutu iz 1401. godine. No kako Statut nije mogao predvidjeti sve situacije koje su mogle nastati, Vijeće Novigradske općine donosilo je na svojim sjednicama razne odredbe koje su regulirale svagdanji život novigradskih stanovnika, koje su prepisane u posebne knjige. Razne su odluke na razini cijele Serenissime donosile centralne vlasti (sam dužd, Vijeće desetorice, Vijeće četrdesetorice i raznih drugih vijeća, raznih providura, sindika i dr.). Neke su odredbe, koje su se odnosile samo na Istru, donosili podestat i kapetan koparski te kapetan rašporski. Sve su se te odredbe upisivale u dvije knjige terminacija i knjige zapisnika Vijeća Novigradske općine. Opseg spomenutih zbirki odluka Vijeća i terminacija tijekom stoljeća znatno se povećao, a kako nisu imale nikakve sustavnosti, njihovo je konzultiranje u praksi bilo otežano.
Uočivši navedene teškoće, novigradski građanin i plemić Bortolamio Rigo, odlučio je, smatrajući to korisnim, prepisati i sam Statut, ali i izdvojiti sadržaje svih važnijih odredaba donesenih u višestoljetnoj praksi.
Rigo je započeo s prepisivanjem teksta Statuta 1754. godine, a do 1766. prepisao je cijeli Statut i načinio sadržaje stare i nove knjige terminacija te knjigâ zapisnika sjednica Vijeća 1481. - 1499. i 1502. - 1506. Započeo je sa sadržajima knjige zapisnika 1540. - 1572., no dovršio je samo sa sadržajima sjednica iz 1551. Godine 1792., želeći nastaviti s već poodmaklim pothvatom, ustanovio je da su zagubljene već navedena knjiga zapisnika iz 1540. do 1572., kao i ona od 1573. do 1611. Načinio je, nadalje, sadržaje četiriju knjiga sjednica Vijeća od 1612. do 1794.
Rigov rukopis izuzetno je vrijedan za proučavanje povijesti Novigrada iz vremena mletačke uprave. Rukopis daje zanimljivu plastičnu sliku novigradske svakodnevice te je zanimljiv i za širu publiku koja će preko njega upoznati život Novigrada i područja njegove Općine (šire novigradsko područje te Brtonigla i Tar).
Zapisnici sjednica Vijeća govore nam o svakodnevnim potrebama stanovništva (o lošem imovnom stanju, posebno siromaštvu širokih slojeva pučanstva, nestašice žitarica, suši i zdravstvenim problemima; donose nam osnovne podatke o liječnicima, učiteljima, novigradskoj plemićkoj i intelektualnoj eliti).
U zapisnicima nailazimo na pokušaj rješavanja pitanja koja se tiču novigradske katedrale i drugih brojnih crkava te materijalne egzistencije novigradskih kanonika. U njima je riječ o korizmenim propovjednicima, bratovštinama, hospiciju, relikvijama...
U knjigama zapisnika sjednica nalazimo podatke o novigradskim građanskim obiteljima. Među njima nalazimo stare plemićke obitelji koje su tu titulu imale od pamtivijeka (Bacan, Dorligo, Maschion, Rigo, Scorzoni...), ali nailazimo i na novoprimljene obitelji među novigradske građane (di Zorzi, Farolfo, Manzin, Papazoni, Smergo, Sogliani...). Pravo građanstva obično se davalo zaslužnim stanovnicima, pa i onima koji nisu živjeli u Novigradu, ali su svojim uslugama zadužili Novigrad, primjerice raznim senatorima i odvjetnicima koji su bez naknade zastupali novigradske interese, bližoj rodbini novigradskih biskupa i sl.
Uvodna studija ove knjige donosi osnovne podatke o ustroju Novigradske općine u vrijeme na koje se odnose Statut i knjige što ih je Rigo opisao. Ukratko opisuje život novigradskih stanovnika, njihova plemićkog i pučanskog sloja. Donosi opis samog Rigova kodeksa. U nastavku navodi značajke jezika i pisma, te piše o venecijanizmima, latinizmima i ostalim jezičnim i pravopisnim obilježjima. Nakon popisa najčešća kratica, objašnjava način priređivanja teksta te donosi popis redaktorskih oznaka.
Drugi dio rada je sam prijepis teksta uz koji se donose brojne bilješke koje obiluju tumačenjem raznih manje razumljivih riječi iz venecijanskog i drugog narječja te latinskih riječi.

nazad vrh