Kratki opis
U ovom povijesno-recepcijski orijentiranom radu težište je na rasvjetljavanju utjecaja što je dramatika njemačkog govornog područja izvršila na tvorbu i razvoj hrvatskog kazališnog izričaja u vremenskom razdoblju od 1894/95 do 1939/1940. U središtu razmatranja je uloga i broj izvođenih komada njemačkog govornog područja u navedenom periodu, te kvantitativne i kvalitativne oscilacije koje s jedne strane ukazuju na mijene u hrvatskoj dramatici, ali s druge strane i na promijenjen stav javnosti prema dramatici njemačkog govornog područja. U kronološkom promatranju izvođenih komada kao periodizacijski princip nametnula se podjela na dvije faze unutar navedenog perioda, naime prva faza traje sve do završetka Prvog svjetskog rata i karakterizirana je pokušajem emancipacije od stranih uzora, uz istovremenu modernizaciju hrvatskog kazališnog izričaja baziranu na europskim strujama u dramskoj književnosti tog doba, te je nazvana fazom etabliranja. Broj drama s njemačkog govornog područja u tom je razdoblju razmjerno visok, a proučavanjem kazališnih recenzija, periodike i svjedočanstava suvremenika mogao se ustanoviti ambivalentan odnos prema toj dramatici, jer je negativan utjecaj prisilne germanizacije iz 19. stoljeću još uvijek vršio jak utjecaj. U drugom istraživanom periodu, u međuraću, pozicija se dramatike njemačkog govornog područja nakon prvobitne krize stabilizira, te dolazi do otvaranja hrvatske pozornice inovativnim tendencijama te dramatike uz istovremeno integrativno preuzimanje suvremenih tendencija u kazališnoj umjetnosti, te je taj period nazvan periodom integracije. Otvaranje hrvatske pozornice njemačkim gostovanjima jedan je od dokaza da je u tom periodu nestao strah od dominacije kazališnog izričaja njemačkog govornog područja u Hrvatskoj.
Pokazalo se da je dramatika njemačkog govornog područja imala ulogu važnog orijentira i da je dala važne impulse za daljnji razvoj hrvatske kazališne umjetnosti.

nazad vrh