Kratki opis

Tekstove objavljene u ovoj knjizi, autorica je podvela pod zajednički nazivnik ogleda iz područja nove teatrologije, prvenstveno stoga što su teme kojima se u njima bavi „zaslužene“ dugogodišnjim istraživanjem koje je riječima de Marinisa: postsemiološko, multidisciplinarno, eksperimentalno i ostvaruje bliski odnos s umjetničkom praksom.
Naslovna sintagma prvenstveno se odnosi na mogućnost stvaranja kulturalne kritike na podlozi uvida u izvedbe društva koje se strukturiraju – riječima kulturalnog antropologa Victora Turnera – kao činovi u drami; od krize preko kulminacije do raspleta i natrag. Metodološki izazovna i stilski dorađena, «izvedba» ogleda uvrštenih u ovu knjigu, u bitnom je smislu određena temom društvenog normiranja mjere spektakla i posljedicama koje ta mjera ostavlja na kazališnoj činjenici. Naslovna sintagma “kazalište srama” ima vrlo malo veze s „dvoranskom dramaturgijom“ kao praktično-teatarskom disciplinom koja prenosi hermeneutiku nekoga određenoga dramskog teksta neposredno na scenu. Ta se sintagma (za koju je autorica dobila poticaj u Agambenovim Ostatcima Auschwitza, svjedoku i arhivi) odnosi na dramaturgiju „mjesta događanja nemogućeg“; na dramatizaciju nemoći svjedočenja i na izvedbu tišine onih koji su iskusili tihi sram od toga što su ljudi i koji su –agambenovski rečeno – potisnuvši vezu s političkom snagom u kojoj žive, dopustili da taj sram nahrani njihove misli i stvori početak revolucije i egzodusa kojemu se jedva naslućuje kraj.
U opusu Sibile Petlevski – književnice koja se okušala u svim žanrovima književne riječi, od fikcionalne i povijesne proze, preko poezije i drame, do teatroloških ogleda, pri čemu je u svim spomenutim žanrovima bila i nagrađena) – ova knjiga sugestivna naslova "Kazalište srama" zauzima značajno mjesto. Posebna vrijednost "Kazališta srama" odnosi se na autoričinu smjelu odluku da svojim pisanjem (koje je utemeljeno na akribiji i dugogodišnjem istraživanju, ali traži i nalazi prostore književne slobode) pokaže da se prostori «izvedbe» nalaze i u pisanju samome: u metodološkim, stilskim i tematskim odabirima te autorice koja odbija pristati na duboko ukorijenjenu podjelu rada, apartheid znanja, koji se u akademskoj igri iskazuje kao razlika između mišljenja i činjenja, interpretiranja i izrade, konceptualizacije i stvaranja.

SIBILA PETLEVSKI diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1988). Po završetku dvogodišnjeg postdiplomskog studija magistrirala na području filologije (1991) na Filozofskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta. Tema: «Teorijska sistematizacija Branka Gavelle». Doktorirala 1996. godine na istom fakultetu. Naslov doktorske disertacije: «Modernizam. Primjeri iz hrvatskog kazališta i drame i njihov srednjoeuropski kontekst». Predaje teorijske i umjetničke predmete na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (“Dramatologija I-III”,  “Shakesepare u svojem i našem vremenu” na BA studiju, “Teorijsko istraživanje”, “Dramsko pismo” i “Branko Gavella u svjetlu suvremenih teorija i praksi glume” na MA studiju ADU), te kolegij pod nazivom “Teorije glume i izvedbe” na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na Akademiji je obnašala dužnost predstojnice Odsjeka dramaturgije, birana je u Vijeće umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno obnaša dužnost pročelnice Katedre za teoriju, povijest i analitiku drame. Od 1986. godine kontinuirano objavljuje teatrološke tekstove u najuglednijim hrvatskim časopisima kao i na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Godine 2003/2004 piše za Vijenac kazališno-kritičke tekstove u okviru kolumne Čitaća proba, a 2005-2006 piše za Vjesnik kazališno-kritičke tekstove u okviru kolumne Kazalištarije. Trenutno objavljuje Kazališnu kroniku u časopisu HAZU Forum. Objavila tri monografske znanstvene knjige s područja dramatologije i teatrologije, četiri uredničke knjige, jednu antologiju s uvodnom studijom, jedan školski priručnik i stotinjak znanstvenih i stručnih radova s područja teatrologije, od kojih glavnina pripada skupini izvornih znanstvenih radova. Urednica u domaćim i stranim časopisima. Od godine 1993. članica je uredništva i operativna urednica časopisa za književnost Republika (preimenovanog u Književna republika) Od 1993. do 1995. godine uređivala je književne stranice dvotjednika za kulturu Vijenac, od 2001. do 2004. bila je urednica hrvatske poezije u međunarodnom elektroničkom časopisu www.poetryinternational.org ugledne europske pjesničke fundacije «The Poetry International Foundation» u Rotterdamu. Od 2003. je članica međunarodnog uredništva Sarajevskih sveski. Članica međunarodnog uređivačkog odbora Interpretations - European Journal of Poetics and Hermeneutics Makedonske akademije znanosti i umjetnosti MASA). Uz velik broj beletrističkih naslova, objavila je i četiri teatrološke knjige, od kojih su dvije dobile najveću nacionalnu nagradu za doprinos dramaturgiji.