Kratki opis

Tijekom gotovo 300 godina postojanja, od male i siromašne pustinjačke zajednice pavlinski samostan Blažene Djevice Marije na Gariću (Moslavačka gora) je postao značajan feudalac s brojnim posjedima koji su obuhvaćali oranice, livade, šume, vinograde, ribnjake te mlinove. Isto su tako posjedovali i cijela sela te nekoliko kurija, a osim kmetova (jobagiona) imali su i različite sluge. Posjede su stjecali darovanjima, zakupom te kupnjom. Dokumenti o darovanju te spisi različitih provenijencija, pružaju uvid i u druge komponente života pavlina, a ne samo u njihove povlastice, darovnice i parnice. Parnice su uglavnom pokretali zbog smetanja posjeda, nepoštivanja oporuka, te raznih nasilja učinjenih njima i njihovim kmetovima. Ponekad su, također, pavlini te njihovi postupci bili predmet tužbe. Nisu živjeli povučeno i tijekom postojanja bili su u interakciji, osim s lokalnim stanovništvom i drugim pavlinskim samostanima, i sa svim segmentima društva, kako svjetovnog tako i crkvenog, sve do najviših crkvenih i svjetovnih instanci. Samostan je uživao veliki ugled, imao podršku plemstva i kraljevskih obitelji, a služio je i kao mjesto za pohranu dragocjenosti. Najnovija istraživanja pokazuju da se radi o najstarijem hrvatskom pavlinskom samostanu, te uz Remete i najbitnijem u srednjovjekovnoj Slavoniji.
Analizirajući i pokušavajući rekonstruirati kako izgled tako i povijest samostana na temelju brojnih srednjovjekovnih isprava i recentnih arheoloških istraživanja, nastoji se istražiti i obraditi povijesnu važnost pavlinskog reda u Hrvatskoj i srednjoj Europi te ulogu i značenje navedenog samostana u ovom dijelu Hrvatske.

SILVIJA PISK rođena je 10. kolovoza 1976. u Kutini. Osnovnu školu završila je u Popovači, a srednju, opću gimnaziju, u Kutini. Godine 1994. upisala je dvopredmetni studij povijesti i njemačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 2001. godine i počela raditi u Knjižnici Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iste godine upisala je i studij bibliotekarstva na kojem je 2006. diplomirala s temom Zbirka znanstvenih časopisa u knjižnici Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2007. je voditeljica Knjižnice Odsjeka za povijest, a od 2009. voditeljica Zbirke za povijest Knjižnice Filozofskog fakulteta. Godine 2001. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala je poslijediplomski studij iz hrvatske povijesti na kojem je 2007. magistirala s temom Topografija Garića, Gračenice i Moslavine od 1163. - 1400. Doktorsku disertaciju pod naslovom Pavlinski samostan Blažene Djevice Marije na Gariću (Moslavačka gora) i njegova uloga u regionalnoj povijesti obranila je 28. lipnja 2011. godine. U znanstveno zvanje znanstvene suradnice izabrana je 7. studenoga 2012. Njezini znanstveno-istraživački interesi usmjereni su prema srednjovjekovnoj problematici, s posebnim naglaskom na Moslavinu. Također se bavi proučavanjem srednjovjekovnih utvrda te povijesti pavlinskog reda na hrvatskim prostorima. Sudjelovala je do sada na devetnaest domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova u zemlji (9) i inozemstvu (10). Redovito objavljuje znanstvene radove te prikaze i recenzije u znanstvenim časopisima, a ima i više radova u domaćim i međunarodnim zbornicima radova. Od 2004. suradnica je Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda, u kojoj je autorica dvadesetak natuknica iz hrvatske povijesti srednjeg vijeka. Od akademske godine 2006./07. osmišljava i izvodi izborni kolegij Srednjovjekovne utvrde u Hrvatskoj i Slavoniji na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji uključuje i redovitu terensku nastavu po različitim lokalitetima u Hrvatskoj. Od akademske godine 2009./10. drži i seminare u sklopu obaveznog kolegija Europske regije i hrvatska povijest srednjeg vijeka na istom Odsjeku. Od 2011. u uredništvu je znanstvenog časopisa Radovi Zavoda za hrvatsku povijest kao urednik za mikrohistoriju i regionalnu povijest, a od 2013. član je uredništva časopisa Povijest u nastavi. Osnivačica je i predsjednica Povijesne udruge Moslavina koja djeluje od 2002. godine, a koja se bavi proučavanjem i popularizacijom povijesti moslavačke regije. U sklopu djelovanja udruge održala je niz predavanja te organizirala više gostujućih predavanja o povijesnim, geografskim i kulturnim temama. Udruga se bavi uređenjem utvrda Garić-grad i Jelengrad i njihovom pripremom za arheološka istraživanja i turističku prezentaciju, surađuje na obnovi povijesnih lokaliteta i arheološkim iskapanjima te razvija izdavačku djelatnost i stručna vodstva po povijesnim lokalitetima. U sklopu tih aktivnosti Silvija Pisk je bila voditeljica nekoliko projekata koje su podupirali Ministarstvo kulture i Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa. Godine 2010. postaje suradnik u projektu Upoznajmo Hrvatsku kojeg podupire Ministarstvo turizma, u sklopu kojeg osmišljava turističke ture za promociju srednjovjekovnih utvrda. Također je bila suradnik Net televizije u serijalu Moslavačke predaje i legende. Od studenog 2009. članica je upravnog odbora Udruge Garićgrad, kojoj je cilj konzervacija i restauracija utvrde Garić. Redovito surađuje s arheolozima iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u cilju istraživanja moslavačkih lokaliteta (pogotovo srednjovjekovnih) te njihove konzervacije i restauracije, a sudjelovala je 2009. i 2010. na arheološkim iskapanjima pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije na Moslavačkoj gori (Bela crkva) te 2012. na istraživanju utvrde Jelengrad. Članica je Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Aktivno se služi njemačkim i engleskim jezikom.