Recenzija

   U svome radu GRAĐANI PLEMIĆI. Pad i uspon rapskoga plemstva autor nas u problematiku rapskoga plemstva u srednjem vijeku uvodi sa retrogradnim spuštanjem u vrijeme i prostor. Polazište mu je proces priznavanja plemstva u Dalmaciji u početku 19. stoljeća, kada je nova austrijska vlast odbacila automatizam priznavanja plemstva po članstvu u domaćem komunalnome vijeću. Nikome na Rabu u tom procesu nije uspjelo zadržati plemstvo. Pitanje koje se je tada plemenitima na Rabu nametalo kao središnje i koje je i središnje u radu Dušana Mlacovića o rapskome srednjovjekovnome plemstvu je, koji su to elementi bili osnova plemenitosti rapskim plemićima prije izjednačavanja njihove plemenitosti sa članstvom u Velikom vijeću rapske komune. Nakon obrazloženja temelja problematike vezane uz to pitanje autor nas opširno i temeljito upoznaje s Rabom u povijesnom, geografskom, gospodarskom i prometnom kontekstu i to ponovno na retrogradni način. U njemu nas upoznaje i s identifikacijskim sustavom rapskih plemića, odnosno sa historiatom rapskog plemićkog tijela, njegovih predodžbi i mitova o vlastitom položaju unutar domaćeg društva i unutar vlastitog univerzuma te pojmova plemić i patricij i njihovih relacija u različitm vremenima, drugim riječima s onim elementima koji su bitni za razumijevanje problematike.
   Središnji dio rada je prikaz obitelji i pojedinaca, koji su imali pravo ulaska u rapsko Veliko vijeće u 14. i 15. stoljeću te problematika tog vijeća u srednjem vijeku – naime u potonjem su članovi u 14. stoljeću bili kako rapski plemići tako i rapski pućani. U Mlacovićevom radu dokazano je, da u 14. stoljeću članstvo u rapskome vijeću ne znači plemenitost i da plemenitost nema svoj izvor u vijeću te je ta činjenica u poglavlju o vijeću detaljno objašnjena. Izjednačavanje plemstva sa vlašću u komuni kroz članstvo u Velikom vijeću po uzoru na Veneciju stvar je 15. stoljeća i mletačkog razumijevanja izvršavanja javne stvari (res publica). U tom poglavlju prikazana je i transformacija komunalnog vijeća prilikom koje su njegovi članovi postali plemeniti i koja je imala dalekosežne posljedice na sustav rapskog društva kao komunalnog društva.
   Rad Dušana Mlacovića prilog je rješavanju teško opredjeljivome pitanju društvenih transformacija u lokalnim zajednicama u srednjem vijeku. Uz upotrebu brojne i raznovrsne arhivske građe i sa njezinom preciznom analizom, Dušan Macović je u svome radu uspio prikazati sliku rapskog plemstva kroz takoreći svu njegovu povijest: njegove početke, njegovu transformaciju i njegov pad te kraj ne zaboravljajući pri tome elemente njegovog identiteta i samorazumijevanja. Rad je pisan lijepim, čitkim jezikom i narativno je interesantno strukturiran. U metodološkom pogledu ne može mu se ništa prigovoriti. Autor se je njime pokazao kao jedan od najboljih poznavatelja rapske povijesti uopće. Knjiga GRAĐANI PLEMIĆI. Pad i uspon rapskoga plemstva je značajan znanstveni rad za slovensku historiografiju u kojoj je bavljenje starijom poviješću jugoistočne Europe sve više iznimna i dobrodošla prinova historiografiji istočnojadranskih komunalnih društava.
Prof. dr. sc. Peter Štih

   Srednjovjekovno rapsko plemstvo, predmet rada autora Dušana Mlacovića, dio je korpusa plemstva srednjovjekovnih dalmatinskih gradova, u to vrijeme organiziranih u komune. Autor je na osnovu dugogodišnjih vlastitih istraživanja došao do spoznaje da je struktura vlasti u rapskoj komuni u jednom vrlo značajnom segmentu bila drukčija od uobičajenih predodžbi o strukturi vlasti dalmatinskih komuna poznatih iz standardnih prikaza njihove povijesti. Naime sudeći po izvorima, koje je autor temeljito istražio, rapsko je plemstvo vlast na otoku u 14. stoljeću djelilo s pučanima (članstvo obaju grupacija u Velikom vijeću rapske komune), što se čini neuobičajeno za dalmatinske komune proizašle i razvijene iz značajnih gradova duge tradicije, među koje možemo svakako ubrajati i Rab. Plemstvo je u komunama bilo spoznato kao plemstvo kroz članstvo u Velikom vijeću komune, odnosno vijeću plemenitih, te je stoga razumijevanje položaja rapskog plemstva u srednjem vijeku po tom principu nemoguće. Mlacović se je u svome radu posvetio pitanju imanencije rapskoga plemstva, odnosno pitanju, što je rapskome plemstvu davalo imanenciju ako to nije bilo članstvo u Velikom vijeću. Rad je sistematiziran kao detaljan pregled (analiza) elemenata prijekopotrebnih za rješenje tog pitanja. Kako je rapsko plemstvo konstitutivan dio srednjovjekovne dalmatinske elite, razriješenje je tog pitanja značajan prilog razumjevanju fenomena plemstva srednjovjekovnih istočnojadranskih komuna. Pošto o povijesti Raba, a napose o povijesti njegova plemstva gotovo da i nema literature, autorov rad temelji se na proučavanju obimnog fonda rapskih notara od prve polovice 13. stoljeća do pada Mletačke republike, listina iz nekadašnjeg rapskog sanktuarija (arhiv rapskog plemstva), rapskog statuta, spisa rapskih crkvenih i sekularnih vlasti od 16. do 19. stoljeća te djelića knjiga reformacija rapskog Velikog vijeća.
   Autor je svoj rad vrlo zanimljivo strukturirao. U prvom dijelu, u kojem su obrazloženi povijesni procesi i neki bitni pojmovi vezani uz plemstvo u komunama, priča je postavljena kao retrogradni pogled u prošlost Raba i njegova plemstva (što objašnjava neobični podnaslov). Priču o srednjevjekovnom rapskom plemstvu zapravo započinje u 19. stoljeću, prikazom procesa (ne)priznavanja rapskog plemstva u Habsburškoj Monarhiji i prikazom misaonih obrazaca pripadnika nesuđenog plemstva za vremena tog procesa, pa nastavlja s prikazom onih segmenata rapske prošlosti koji su bitni za razumijevanje pitanja imanencije rapskog plemstva sve do doba humanizma i renesanse, kada je komunalno plemstvo bilu u zenitu i kada su se formirale bitne odrednice za njegovo današnje historiografsko poimanje. Isti način naracije upotrijebio je i za prikaz strateškog položaja Raba u svom prostoru kao druge bitne odrednice za razumijevanje srednjovjekovnog rapskog plemstva.
   Središnji dio rada je temeljita, takoreći statistička provjera strukture članstva Velikog vijeća rapske komune od početka 14. stoljeća do sredine 15. stoljeća, te analiza tranfsormacije Velikog vijeća u Vijeće plemenitih nakon ponovne uspostave mletačke vlasti nad otokom (i Dalmacijom uopće). U njemu su detaljno analizirani imovinsko stanje, rodbinske i druge veze te društveni položaj članova Velikog vijeća te njihovih obitelji. Uz analizu plemstva (nobiles), temeljito su analizirani i pučani (populares) koji su imali pravo ulaska u vijeće u 14. stoljeću, pa je autor na temelju toga mogao uspješno prikazati ulogu rapskoga plemstva u vlastitom okruženju, što je i učinio. Autor je u radu pokazao da su rapski pučani vijećnici sastavni dio otočke elite, posjednici, da ih je za vijećnike kvalificiralo uzdržavanje od prihoda od nekretnina, a ne rad vlastitih ruku, te da se radi o grupi punoljetnih muškaraca iz međusobno dosta povezane skupine obitelji. Pokazao je i to da su grupu politički akitvnih rapskih pučana 15. stoljeća činile osobe koje su bile posve različite po svom društvenom položaju i obiteljskoj pripadnosti od osoba koje su tu grupu činile u 14. stoljeću. Potomci tih bili su agregirani u plemstvo, dok su pučani, koji su s plemstvom stoljeće nakon toga u neprijateljskom odnosu, zapravo pučani onog tipa, kakve znamo u drugim dalmatinskim gradovima 15. stoljeća kao sudionike buna. Time je autor dokazao i da je imanencija rapskoga plemstva do kraja 14. stoljeća bila drukčija od imanencije patricijata kakvog znamo od renesanse pa nadalje te da je ta bila neovisna o postanku, ali ne i o razvoju Velikog vijeća komune. Rapsko Veliko vijeće bilo je formirano u procesu transformacije Raba iz civitas u comunitas i odraz je uključivanja elite zajednice u njezino upravljanje po principu komune, no taj proces nije obuhvatio i promjenu srednjovjekovnih društvenih struktura, u kojima plemstvo ima svoju značajnu ulogu. Plemstvo je starije od vijeća i u vijeću je kao elita zajednice, dok ono postaje plemstvo po vijeću kasnije, krajem srednjeg vijeka, kada imanencija plemstva postaje identična imanenciji vijećništva po mletačkom uzoru.
   Rad Dušana Mlacovića Građani plemići. Pad i uspon rapskog plemstva kvalitetno je historiografsko djelo i značajan je doprinos poznavanju povijesti otoka Raba, ali i komunalnog plemstva istočnojadranskog prostora uopće, a u historiografskom je smislu inovativno.
Prof. dr. sc. Neven Budak

nazad vrh