Kratki opis

Knjiga "Uvod u feminističku književnu kritiku" svojim naslovom ukazuje na oprezni zahvat u transdisciplinarno polje feminističke teorije koje je teško svesti isključivo na izučavanje književnosti, premda se u tim okvirima nastoji zadržati. Razumijevamo pritom riječ „kritika“ u njezinom dvostrukom, književnoteorijskom i polemičkom smislu, prvenstveno kada su u pitanju oslonci na discipline koje se u feminističkoj kritici križaju.
U duhu biblioteke Uvodi, kojoj je naum ponuditi kratke i dostupne priručnike iz ključnih humanističkih područja na hrvatskome jeziku, i ovaj Uvod prije svega predočuje i razjašnjava problemska čvorišta feminističke književne kritike, vodeći prije svega računa o raznim predrasudama koje se uz nju uvriježeno vežu. Utoliko ovo nije iscrpan prikaz svih feminističkih teorijskih škola, autorica i autora što su tijekom povijesti, ali osobito u posljednjim desetljećima 20. i prvom 21. stoljeća postali gotovo nezaobilaznim imenima ove diskusije. Ovaj Uvod obraća se, dakako, povremeno, nekim njezinim sugovornicama i sugovornicima, u potrazi za ispomoći oko pojedinih fenomena, termina i pojmovnih prodora, ovaj primarni vodič tijekom izlaganja jasno, argumentirano, ako ne i donekle pristrano, zastupa pristup u feminističkom kritičkom tumačenju književnosti i srodnih joj umjetničkih fenomena (kazalište, film, likovna umjetnost, kao dodirna područja, koja zasigurno zaslužuju zasebne preglede) kakav osobno smatramo metodološki dosljednim.

LADA ČALE FELDMAN rodila se 11. srpnja 1963. u Zagrebu. Studij komparativne književnosti i francuskog jezika i književnosti upisuje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirala (1986.), a zatim magistrirala (1990.) i doktorirala (1994.) filologiju, s teatrološkim temama (Teatar u teatru u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja Iva Brešana, diplomski rad; Brešanove travestije: Anera, magistarski rad; Teatar u teatru u hrvatskoj dramskoj književnosti, doktorska disertacija).
Od 1991.suradnica je Instituta za etnologiju i folkloristiku, najprije kao asistentica, od 1997. kao znanstvena suradnica, od 2001. kao viša znanstvena suradnica, te od 2004. kao znanstvena savjetnica. Tijekom toga razdoblja dvaput višemjesečno boravi na studijskim boravcima u inozemstvu. Od 1991. honorarno predaje na više visokoškolskih institucija: Akademiji dramske umjetnosti, Centru za ženske studije u Zagrebu, na Poslijediplomskom studiju književnosti i kulturalnih studija te Poslijediplomskom studiju etnologije i kulturne antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i na poslijediplomskom studiju Instituta za humanističke studije u Ljubljani. Suradnica je Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” i Hrvatske radio-televizije. Članica je međunarodnog udruženja za izvedbene studije Performance Studies international, u čijem je upravnom odboru od 2009. Bila je predsjednica Hrvatskog semiotičkog društva 1999-2000, a članica je i niza drugih strukovnih udruga. Od 1. lipnja 2005. zaposlena je kao redovita profesorica na katedri za teatrologiju i filmologiju Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sudjelovala je u organizaciji triju međunarodnih skupova: War, Exile, and Everyday Life ( Zagreb , 1995), Gender and Nation, Tradition and Transition ( Dubrovnik , 2002) te 15. godišnje konferencije PSi Misperformance: Mis-firing, Mis-fitting, Mis-reading ( Zagreb , 2009) na kojoj je gostovalo oko 400 inozemnih znanstvenika i kazališnih umjetnika.
Piše znanstvene radove, kazališne kritike i prikaze knjiga, izlaže na hrvatskim i međunarodnim skupovima s temama na presjecištu teatrologije, antropologije, književne teorije i feminističke kritike. Za knjigu Euridikini osvrti 2002. dobila je nagradu “Petar Brečić”. U svibnju 2005. dobila je, za esej “Blackened Faces and a Veiled Woman: Early Korčula Moreška” (u koautorstvu s Maxom Harrisom), nagradu “Martin Stevens” za najbolji novi esej u području studija starije dramatike američkog Udruženja za studij srednjovjekovne i renesansne drame. 2009. godine, primila je godišnju nagradu Filozofskog fakulteta za rad na knjizi U kanonu , kao i za rad na organizaciji 15. konferencije udruženja Performance Studies international Misperformance: Mis-firing, Mis-fitting, Mis-reading .
ANA TOMLJENOVIĆ rođena je 20. veljače 1982. u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završene prve godine magistarskog programa Rodnih studija pri Centru za interdisciplinarne poslijediplomske studije Univerziteta u Sarajevu, upisuje Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u okviru kojega piše doktorsku disertaciju naslovljenu “Druga scena teksta: Ibsen, Pirandello, Begović”. Od 2007. radi kao vanjska suradnica, a od listopada 2008. je zaposlena kao znanstvena novakinja na Odsjeku za komparativnu književnost.