Kratki opis
U uvodnom poglavlju knjige „Konstrukcija ženskog identiteta u njemačkoj drami. Tipizacija ženskih likova u kazališnom zrcalu 70-i i 80-ih godina 19. stoljeća“ iznose se najvažnije teorije koje su obilježile odnos prema ženama krajem 19. stoljeća i time uvelike utjecale na konstrukciju i prezentaciju ženskog identiteta u književnosti. Opisuje se i analizira položaj kazališne umjetnosti u društvu tog razdoblja s posebnim naglaskom na važnost ženskih likova u dramama Gründerzeita koji kao literarno-historijski termin obuhvaća različite stilske formacije, kao npr. visoki/kasni realizam i rani naturalizam. U uvodnom dijelu knjige uz to se objašnjavaju političke, ekonomske i socijalne promjene koje su stvorile nužne uvjete i za promjene na području tzv. ženskog pitanja. U knjizi se definiraju određeni književni tipovi koji se javljaju ovisno o dominantnom konceptu ženstvenosti kao što su: tragične (anti)junakinje, „kućni anđeli“, majke, erotizirane žene, zavedene žene i emancipirane žene. Istraživanje je provedeno na korpusu od četrnaest drama najpopularnijih dramskih pisaca toga razdoblja (Paul Lindau, Hugo Bürger, Adolph L Arronge, Oskar Blumenthal, Richard Voβ, Hermann Sudermann, Gerhart Hauptmann, Arno Holz i Johannes Schlaf). U zaključnom poglavlju sažimaju se rezultati istraživanja te se zaključuje da je, usprkos uvriježenU mišljenju, njemački realizam osim epigonsko-povijesnih tragedija stvorio i čitav niz realističkih društvenih drama u kojima su se odražavale suvremene društvene pojave. Bez obzira na trivijalne elemente, naglašava se da je njihovo značenje za razvoj moderne europske drame neprijeporno. Uz to se zaključuje da je unatoč trivijalizaciji, odnosno naglašenoj patetici i inzistiranju na sentimentalno-ganutljivim elementima, realistička drama imala važnu ulogu u nastanku naturalističke dramatike. Za razliku od realista, koji su rješenje vidjeli u harmonizaciji, naturalisti su prikazali ženske likove u svjetlu deideologizacije i demitologizacije. U knjizi se donosi zaključak da je osnovna razlika između realističkih i naturalističkih junakinja u tome što se odluke ženskih likova iz realističkih drama temelje na moralnim načelima. Njihova spremnost na samožrtvovanje stvara „radost boli“, dok su naturalističke junakinje tek individue čije je samožrtvovanje uzaludno.
ELDI GRUBIŠIĆ PULIŠELIĆ rođena je 1971. godine u Gengenbachu, SR Njemačka. Od 1980. živi u Hrvatskoj i obrazovanje nastavlja u Solinu i Splitu. Studirala je njemački jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru, a diplomirala 1994. s temom iz njemačke književnosti. Prva radna iskustva stječe u srednjim školama u Splitu. Poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završava obranom magistarske radnje „Život i književni rad Murada Efendija“ 2004. godine. Na Sveučilištu u Zadru 2007. godine obranila je doktorsku disertaciju „Žena i brak u djelima njemačkih kazališnih autora od 1870. do 1890.“ pod mentorstvom prof. dr. sc. Ivana Pederina. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu počinje predavati kao vanjski suradnik 1996. godine, a 2001. zasniva stalni radni odnos u istoj ustanovi u zvanju predavača. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabrana je u travnju 2009.
Sudjelovala je na mnogim simpozijima u Hrvatskoj i u inozemstvu te je autorica i koautorica dvadesetak znanstvenih radova objavljenih u uglednim časopisima poput Književne smotre, Zagreber Germanistische Beiträge, Zeitschrift fur Slawistik, Slavica Gandensia itd. Članica je Udruženja germanista Jugoistočne Europe (SOEGV) i Udruženja germanista Srednje Europe (MGV).