Darko Lukić

Uvod u primijenjeno kazalište. Čije je kazalište?

  • Godina izdanja: 2016.
  • Format: 12,5x20cm
  • Stranica: 328
  • Uvez: Meki
  • ISBN: 978-953-340-037-2
21,02 € 26,28 € 20.00%

Kratki opis

Knjiga daje sažet i pregledan uvid u vrlo široko i raznovrsno područje koje se od 1990-tih godina naziva primijenjenim kazalištem. Riječ je o širokom spektru izvedbenih praksa koje su se razvijale od 1970-tih godina (ukorijenjene i utemeljene, kako to knjiga pokazuje, u znatno starijim tradicijama i iskustvima) a pojavljuju se pod nazivom kazalište u zajednici, odgojno kazalište, kazalište za obrazovanje, kazalište za napredak, forum teatar, društveno kazalište i sl.
Knjiga se bavi temama kao što su inkluzivno kazalište, primijenjeno kazalište kao oblik izvedbenog angažiranja i predstavljanja osoba s invaliditetom i kroničnim bolestima, zatim s tim usko povezano terapijsko kazalište (područja psihodrame i dramske terapije, kazališta u bolnicama i izvedbe povezane s paljativnom skrbi) zatim segment izvedbenog predstavljanja socijalno različitih, (siromašni, neobrazovani, stranci, useljenici), kao i kazalište za društveni razvoj, izvedbeni aktivizam te participativno kazalište. Posebno su predstavljena kazalište za obrazovanje kao i kazalište u zajednici (forum teatar, proces teatar, kazališna prevencija nasilja i sl.) Zasebne cjeline, također, predstavljaju i kazalište u zatvorima i popravnim ustanovama, izvedbene prakse povezane s resocijaliziranjem, prijenosom socijalnih vještina, kao i razvojno kazalište (nerazvijeni krajevi, ekologija, održivi razvoj). Knjiga predstavlja i kulturnu reprezentaciju manjina kroz kazalište, zasebno za osobe treće dobi, za rasne, vjerske i etničke manjine, kao i za rodne manjine, queer kulturu i uopće probleme drugosti u kazalištu. Kroz pojedinačne prikaze različitih vrsta i podvrsta primijenjenoga kazališta, cjelovito komentira općenite probleme kazališta drugačijih, različite isključene zajednice, kao i pitanja inkluzivnosti kazališta, društvenih konstrukcija norme, izvedbeno preispitivanje socijalno konstruiranih entiteta i kulturnu reprezentaciju različitih u odnosu na većinu.


DARKO LUKIĆ redoviti je profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Predaje i na doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Gostovao je na brojnim sveučilištima u inozemstvu (Austrija, Velika Britanija, SAD, Italija, Španjolska, Brazil, Argentina, Bugarska, Rumunjska, Poljska). Doktorirao je znanosti o umjetnosti – teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2005., magistrirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu 1990. i diplomirao komparativnu književnost, filozofiju i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1985. Stručno se usavršavao na Tisch School of the Arts, New York University u New Yorku 1997. Kao Fulbrightov stipendist, zatim na European Academy for Culture and Management u Salzburgu 1995., potom na Institute for Theater Anthropology, University of Copenhagen 1998., te kao rezidentni dramski pisac u Royal Court Theatre u Londonu 1996. sa stipendijom British Councila, i Le Chartreuse, Avignon, 1994. kao stipendist francuskog Ministarstva kulture. Diplomirao je e-learning course design na ELA (E-learning akademija) u Zagrebu, a certificirani je trener za nastavnike s diplomom TQ (Teaching Intelligence – edukacija za edukatore). Objavio je teorijske knjige u području teatrologije ("Uvod u antropologiju izvedbe, Kome treba kazalište?", “Kazalište u svom okruženju”: knjiga 1 “Kazališni identiteti” i knjiga 2 “Kazališna intermedijalnost i intertekstualnost”; kultura, tranzicija”, “Drama ratne traume”, “Produkcija i marketing scenskih umjetnosti”, “Misliti igru?”), znanstvene tekstove te sudjelovao na mnogim međunarodnim teatrološkim konferencijama i seminarima. Objavljuje i prozu, dramske tekstove te prevodi s engleskog i španjolskog jezika.

IZVODI IZ RECENZIJA:

Lukić je kompetentan i izrazito dobro informiran teoretičar kazališnih i u širem smislu izvedbenih fenomena koji – za razliku od mnogih domaćih znanstvenika s područja humanistike koji nerado napuštaju tradicionalne metodološke odabire – zastupa potrebu konstituiranja transdisiplinarnog istraživačkog polja koje oplemenjuje humanistiku novim uvidima među kojima se ističe doprinos praksom-vođenih i u izvedbenoj praksi utemeljenih teoretizacija. (…) Uvod u primijenjeno kazalište prof. Lukića je primjer izvrsno napisane znanstvene knjige udžbeničkog karaktera koja na pregledan, akribičan, znanstveno utemeljen i zanimljiv način pokriva specifično područje istraživanja na razmeđu teorije i prakse kazališnih i društvenih izvedbi koje je dosad bilo nedostatno pokriveno u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. Knjiga je to koja korespondira s recentnim svjetskim istraživanjima, pri čemu se izborom teme i primjerenošću njene obrade uspijelo ostvariti i širu društvenu relevantnost.
dr. sc. Sibila Petlevski

Knjiga «Uvod u primijenjeno kazalište. Čije je kazalište?» rezultat je iznimno detaljnog istraživanja koje donosi analitički i kritički pregled najnovijih međunarodnih radova i studija koje su po prvi put prezentirane i objedinjene na hrvatskom jeziku. Knjiga predstavlja važan doprinos, ne samo kao prvi sustavni pregled teorije i tipova primijenjenog kazališta, već i kao vrijedna studija koja istovremeno s pregledom različitih tipologija i praksi, donosi pregled svih hrvatskih dionika, pojedinaca, kazališta, udruga i umjetničkih organizacija te njihovih projekata koji se mogu svrstati u različite tipove primijenjenog kazališta. Kako se radi o prvom sustavnom pregledu ovoga tipa kazališne teorije i prakse na hrvatskom jeziku, knjiga je vrijedan doprinos i u smislu novih pojmova i termina koji do sad u literaturi na hrvatskom jeziku nisu bili prepoznati, spomenuti ili analizirani.
dr. sc. Nina Obuljen Koržinek

Sama studija Uvod u primijeenjeno kazalište: Čije je kazalište? Akademski je aktivizam po sebi, ali onaj koji progovara (i pregovara) sa samim problemima društvenog humanizma u vremenima opće fluidnosti identiteta, ideja i ideologija, politika (umjetničkih i kulturnih), uključujući i one svima zajedničke – prekaritet, eksploataciju i globalnu ekonomsku i duhovnu oskudica. Ono gdje uspijeva za sada inkluzivno umetničko stvaralaštvo, kao što i sam autor priznaje, jesu zemlje razvijenih demokracija, što naravno ne opravdava zemlje u tranziciji da se na ovu temu više ne upute, educirauju i djeluju u okviru svojih lokalnih zajednica; bilo samoorganizirano ili pak intersektorski povezano.
Ukratko, ova knjiga je izuzetno potrebna javnosti u Hrvatskoj i regiji, kako akademskoj tako i profesionalnoj. Ona predstavlja originalno znanstveno djelo, relevantno, metodološki studiozno izvedeno, pregledno, dajući mogućnost različitih čitanja i služeći kao inspiracija kako u domenu neovisnog teatra, tako još i više kao podsticaj institucionalnom teatru da promisli o svojim mogućnostima inkluzivnog djelovanja.
dr. sc. Milena Dragićević Šešić