Kratki opis

   U skupini drvenih kapela podrijetlom iz razdoblja XVII. i XVIII. stoljeća, najpoznatija je kapela svete Barbare u Velikoj Mlaki: zbog veličine, dobre dokumentiranosti, istraživanja započetih još početkom XIX. stoljeća, zbog bogatoga zidnoga ciklusa na kome je – među ostalima – prikazana neobična svetica, sveta Kümmernissa. Monografija o tom važnom djelu, pučkoj drvenoj katedrali Turopolja, bila je, međutim upisana na vrh liste dugova povijesti umjetnosti prema vlastitoj baštini. Toga zadatka prihvatila se skupina trideset i dvoje studenata završnih godina Odsjeka za povijest umjetnosti i Odsjeka za povijest okupljenih na izbornom predmetu Pučka umjetnosti u kontinentalnoj Hrvatskoj u vrijeme katoličke obnove (ak. god. 2006./2007.). Svrha projekta bila je uvesti se konkretnim istraživačkim radom u probleme povijesti umjetnosti kao znanosti i kao struke. Sakupljeno znanje tijekom godina studija, ne samo povijesti umjetnosti, nego i drugih studijskih grupa (osobito povijest, latinskoga, etnologije, informacijskih znanosti, pa i neofiloloških grupa na Filozofskome fakultetu u Zagrebu) bilo je moguće iskoristiti kada se postavi ovakav složeni istraživački zadatak obrade jednoga spomenika tako da svatko razotkrije jedan njegov aspekt, i otvori različite mogućnosti istraživačkoga pristupa, ovisno o svojoj pripremi i sklonosti.
   S iznimnom zrelošću studenti su istražili povijest, dosadašnju povijesno-umjetničku literaturu te graditeljske i likovne značajke kapele sv. Barbare u Velikoj Mlaki, njezine obnove, stilske i ikonografske značajke oslika, riznicu, misale, liturgijsko ruho i posuđe. Podjelom istraživačkih zadataka prošli su sve predviđene korake u istraživanju, od arhiva (Nadbiskupskoga i Župnoga, koji su sami organizirali, numerirali dokumente i razdijelili ih u arhivske kutije), bibliografije, autopsije spomenika, analize građevine i likovne opreme u njoj, konzervatorske dokumentacije, foto-dokumentacije i drugo. Zahvaljujući njihovu entuzijazmu jedno vrlo važno, a stručno-izdavački zapostavljeno djelo hrvatske baštine dobilo je adekvatnu povijesno-umjetničku obradu, koja će u punini biti ispunjena tek onda kada njihova istraživanja budu objavljena. 

SANJA CVETNIĆ rođena je 1961. u Zagrebu, gdje je završila Klasičnu gimnaziju (1980.) i diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskome fakultetu (1986.), potom magistrirala (1992.) i doktorirala (1998.). Na Facoltà di Lettere e di Filosofia u Bologni diplomirala interdicsciplinarni studij Discipline delle arti, della musica e dello spettacolo (D.A.M.S) sa završnim radom o slikaru Federicu Benkoviću (1992.). Od 1990. do 2000. kustos talijanske zbirke Strossmayerove galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a potom na Filozofskom fakultetu kao viši asistent (2000.), docent (2001.), izvanredni (2005.) i na posljetku kao redoviti profesor (2009.). Od jeseni 2002. do jeseni 2004. obavljala dužnost pročelnice Odsjeka za povijest umjetnosti, a od jeseni 2004. do danas je šefica Katedre za umjetnost renesanse i baroka. Od akademske godine 2004./2005. do 2007./2008. predavala predmet Umjetnost baroka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu kao vanjski suradnik, organizirala terenske nastave u Bosni i Hercegovini te vodila diplomske radove (3). Objavljuje radove iz područja umjetnosti renesanse, manirizma i baroka, ikonografije te pučke umjetnosti. Objavila je trideset izvornih znanstvenih radova, te knjige ili poglavlja u knjigama.