Kratki opis

Boris Beck već je od početka svoje publicističke karijere prepoznat po osebujnom i u nas jedinstvenom postupku, a to je da prezentira obiteljski život kao fenomenologiju. Ma koliko njegovi eseji bili duhoviti, oni su plod ozbiljnih razmatranja; autentični su, ali s mnoštvom književnih i kulturnih referenci; djeca se u njima, što je novum u nas, ne pojavljuju kao objekti odgoja, kojima bi autor bio nadmoćan i nadređen, a ne upada se ni u infantilizaciju diskursa; naprotiv, djeca su ozbiljni i relevantni sudionici ne samo obiteljskog nego i šireg kulturnog obzora, kroz čije se postojanje i ponašanje pretresaju veliki i važni društveni problemi. Riječ je o mozaičnoj knjizi, u kojoj se ogleda fragmentarnost svijeta, ali konzistentnoj u svojoj mudroj i plemenitoj poruci. U knjizi se tematiziraju problemi odgoja u suvremenim okolnostima narušenih autoriteta i hijerarhija; obrazovanja u kojem su djeca i mladi suočeni s mnogim digitalnim sadržajima koji im izazivaju poremećaj pažnje; novih modusa društvenosti u virtualnim prostorima. Sav je taj sadržaj prikazan u kontekstu ekonomskih i političkih danosti, unutar kojih autor razlaže razne moralne, filozofske i etičke probleme, od začeća i rađanje djece, preko problema školovanja i gradnje međuljudskih odnosa, do konačnih pitanja o razlozima i načinima postojanja čovjeka u svijetu. Zaključno, knjiga redefinira naš pogled na djecu i otkriva nov način pisanja o njima.

BORIS BECK rodio se 1965. u Zagrebu gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Na Geodetskom fakultetu diplomirao je 1991, a na Filozofskom 2003, gdje je 2012. i doktorirao. Kao novinar u kulturi i urednik radio je u Vijencu, Zarezu i Nacionalu te na Hrvatskom katoličkom radiju. Od 2013. bio je zaposlen kao asistent i docent na Studiju novinarstva Sveučilišta Sjever u Koprivnici, a od 2018. docent je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Redovno surađuje s Večernjim listom i Vijencem, u kojem također uređuje prilog Inkluzija posvećen odnosu ranjivih skupina prema kulturi. 
Objavljivao je u mnogim časopisima u Hrvatskoj i Srbiji, BiH, Bugarskoj i Poljskoj te je sudjelovao na nizu kongresa i održao brojna znanstvena, stručna i popularna predavanja. Objavio je i priredio sljedeće knjige: Metak u srcu Svetog Augustina (2003), Krila u koferu (2004), Mrtvaci pod poplunom (2013), s Igorom Rajkijem Ne bih o tome (2008), Pandorina kutija (2017), (ur) Psalmi, prev. Antun Vranić 1816. (2017), (ur) Psalmi na gradišćanskohrvatskom jeziku (2018), Posljednja noć velikog pripovjedača (2019), Za njima je išao pas (2020); knjiga eseja Potemkinove ruševine (2021), Jednorog u virtualnoj šumi (2022) i Uloga moje obitelji u svjetskoj krizi (2022). U dva mandata bio je član Kulturnog vijeća za knjižničnu djelatnost i izdavaštvo Grada Zagreba, a u jednom od ta dva mandata bio je i njegov predsjednik. 
Suradnik je Hrvatskog biblijskog društva na prijevodu Svetog pisma. Potpredsjednik je Kajkavskog spravišča, udruge za promicanje kulture, znanosti i umjetnosti. Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog filološkog društva. Dobitnik je više književnih nagrada. Sudionik je Domovinskog rata i odlikovan Spomenicom. Oženjen je i otac četvero djece.