Darko Lukić

Kazalište u svom okruženju 1 - kazališni identiteti

  • Godina izdanja: 2010.
  • Format: 15x21,5 cm
  • Stranica: 352
  • Uvez: Meki
  • ISBN: 978-953-7534-52-3
21,02 € 26,28 € 20.00%

Kratki opis

Knjiga „Kazalište u svom okruženju“ teatrološko je djelo koje tematski obuhvaća 5 područja – poglavlja knjige:
1. kazalište i društveno okruženje, poglavlje koje se bavi odnosom tradicije, povijesti, religije, mitova, kulture i kazališta
2. kazalište i političko okruženje, koje se bavi odnosom kazališta prema politikama, ideologijama, društvenim pokretima i socijalnim strukturama
3. kazalište i publika, poglavlje koje se bavi odnosom kazališta i gledatelja
4. kazalište i mediji, gdje se razmatra odnos kazalište i drugih medija, ali i reprezentiranje kazališta kroz različite medije
5. kazalište i globalizacija, poglavlje koje razmatra pitanja interkulturalnosti i intrakulturalnosti kazališta i njegov položaj u suvremenom globaliziranom svijetu.
Svako od navedenih poglavlja daje kratak povijesni pregled problema u europskom i vaneuropskim kazališnim iskustvima, kao i hrvatske primjere, sadrži i konkretna razmatranja reprezentativnih primjera.
Knjiga nastoji razmotriti odnose kazališta u navedenim situacijama i okruženjima te pokazati ovisnosti kazališta i njegovih okruženja, međudjelovanja u kojima se razumijevanje kazališta događa uvijek u kontekstu i procesu.
Istraživanje je dugoročno i interdisciplinarno. Obuhvaća područja povijesti drame i kazališta, sociologije kazališta, kulturalnih studija, teorije kazališta i kazališne publicistike.Stil i pristup su publicistički.
Potencijalna publika za ovu knjigu su kazališni profesionalci, novinari, studenti kazališta, zainteresirani ljubitelji kazališne umjetnosti, ali i najširi krug čitatelja zainteresiranih za kazališnu umjetnost.
Knjiga nije zamišljena kao teorijska rasprava, znanstveno istraživanje, pojmovnik ili leksikon, nego kao publicistički pregled, publicističko postavljanje nekoliko problema i istraživačko odgovaranje na njih, uz uvažavanje širokog spektra hrvatske i svjetske teatrološke literature za svako od navedenih područja.

DARKO LUKIĆ redoviti je profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Predaje i na doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Gostovao je na brojnim sveučilištima u inozemstvu (Austrija, Velika Britanija, SAD, Italija, Španjolska, Brazil, Argentina, Bugarska, Rumunjska, Poljska). Doktorirao je znanosti o umjetnosti – teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2005., magistrirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu 1990. i diplomirao komparativnu književnost, filozofiju i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1985. Stručno se usavršavao na Tisch School of the Arts, New York University u New Yorku 1997. Kao Fulbrightov stipendist, zatim na European Academy for Culture and Management u Salzburgu 1995., potom na Institute for Theater Anthropology, University of Copenhagen 1998., te kao rezidentni dramski pisac u Royal Court Theatre u Londonu 1996. sa stipendijom British Councila, i Le Chartreuse, Avignon, 1994. kao stipendist francuskog Ministarstva kulture. Diplomirao je e-learning course design na ELA (E-learning akademija) u Zagrebu, a certificirani je trener za nastavnike s diplomom TQ (Teaching Intelligence – edukacija za edukatore). Objavio je teorijske knjige u području teatrologije ("Uvod u antropologiju izvedbe, Kome treba kazalište?", “Kazalište u svom okruženju”: knjiga 1 “Kazališni identiteti” i knjiga 2 “Kazališna intermedijalnost i intertekstualnost”; kultura, tranzicija”, “Drama ratne traume”, “Produkcija i marketing scenskih umjetnosti”, “Misliti igru?”), znanstvene tekstove te sudjelovao na mnogim međunarodnim teatrološkim konferencijama i seminarima. Objavljuje i prozu, dramske tekstove te prevodi s engleskog i španjolskog jezika.

JEDINSTVEN PRISTUP KAZALIŠNIM IDENTITETIMA

Proučavanjem kazališta u društvenom, gospodarskom i gledateljskom okruženju, autor je napisao djelo koje je zasad jedinstveno u domaćoj teatrološkoj literaturi.

Teatrološka literatura u Hrvatskoj obogaćena je za još jedno vrijedno izdanje - knjigu >Kazalište u svom okruženju - Kazališni identiteti< Darka Lukića, dramatičara, esejista, romanopisca, teatrologa, sveučilišnog profesora i kazališnog praktičara. Rukopis >Kazalište u svom okruženju< sastoji se od dviju knjiga - prva o kazališnim identitetima obrađuje različita društvena okruženja, kao što su antropološko, socijalno, gospodarsko i političko okruženje, dok se druga knjiga >Kazališna intermedijalnost i interkulturalnost< bavi medijskim okruženjima kazališta, globalizacijskim procesima, kao i novim kazališnim teorijama te suvremenim pristupima kazališnim istraž ivanjima.
Pristup Darka Lukića takav je da ne slijedi tradicionalnu povijest kazališta, već se usmjerava na kazališne povijesti kao svjedočenja o mnoštvu izvedbenih praksi. U prvom dijelu knjige autor se bavi izvedbama u društvenoj zajednici, citirajući Marka Fortiera koji ističe da se kazalište događa u širem kontekstu te da je mnogo složenije i intimnije prožeto vanjskim svijetom nego bilo koja književna ili druga umjetnička djelatnost. Zbog toga svaka obuhvatnija teorija kazališta mora uzeti u obzir kako se kazalište odnosi prema snagama izvanjskog svijeta. Lukić razmatra kazalište u nekoliko okruženja. Prvo je povijesno, koje potvrđuje neprekinuto postojanje kazališta u svim dijelovima svijeta. Autor donosi podatke o nastanku kazališta izvan Europe - u Aziji, Africi, Srednjoj i Južnoj Americi, Sjevernoj Americi, Australiji i Oceaniji, a zatim ukazuje na posebnosti Europe i islamskoga svijeta. Europsko kazalište tako se uglavnom razvijalo na dramski m tekstovima i pričanju priče, dok su islamski znanstvenici, primjerice, pisali i teorijske rasprave o kazalištu.
Darko Lukić osvrće se i na profesionaliziranje kazališta i pučke izvedbene prakse, a posebnu pažnju posvećuje i ritualima, pokretu, tijelu, riječi i pismu. Na primjerima Aristotela i Shakespearea autor pokazuje koliko znanstvenik mora biti oprezan u teatrološkim istraživanjima i koliko su krhka i relativna naša općeprihvaćena znanja o kazalištu temeljena na starijim izvorima. U poglavlju >Kazalište i društvene strukture< autor ukazuje na antropološku dimenziju izvedbenih praksi i njihovu važnost u razvoju ljudskih zajednica. Također pokazuje različitosti između rituala, plesa, obrednih izvedbi i ostalih scenskih izvedbenih praksi, a razmatra i mjesto i značenje maske u izvedbama. Kao posebnost Europe u odnosu na ostala iskustva razvoja kazališta ističe se dominacija verbalnog dijela izvedbe i dramskoga teksta.

Ideologija i politika

U poglavlju o kazalištu i gospodarstvu Lukić popunjava manjak literature na hrvatskom jeziku o ovoj temi. Ovaj dio knjige posvećen je financiranju kazališta, kazalištu kao gospodarskoj djelatnosti, znanstvenim istraživanjima odnosa kazališta i gospodarstva, teorijama kulturnih vrijednosti, problemu državnih subvencija, a sve to ilustrirano je primjerima iz kazališne prakse.
Drugi dio knjige bavi se kazalištem u političkom okruženju, odnosno ideologijama i politikama u kazalištu. Na nizu primjera autor ukazuje na različite oblike odnosa vlasti prema kazalištu kroz povijest, te pokazuje oblike i načine privilegiranja, cenzuriranja i nadziranja kazališta u povijesti. Pritom među najočitije i najbolje istražene oblike ideoloških utjecaja na kazalište spadaju klasne, rasne i rodne određenosti koje su kroz povijest uvijek bile nametane, održavane i opravdavane isključivo dominantnim vladajućim ideologijama. Ve ć sama arhitektura kazališta i kategoriziranje gledališta precizno izražava društvene odnose moći i hijerarhiju. Lukić isto tako pokazuje na koje načine mediji mogu ideologizirati kazalište, postavljajući medije u kontekst političkog okruženja. Sljedeće poglavlje odnosi se na kazalište i politički angažman, politički aktivizam i kazalište, politično i političko kazalište, a autor skreće pažnju i na izostanak političke aktivnosti u kazalištu. Kao primjer studije slučaja uzeto je >vijetnamsko kazalište< u SAD-u.

Kazališne publike

U trećem dijelu knjige Darko Lukić piše o kazalištu i njegovim publikama. Ovo je poglavlje dragocjeno, jer se temom kazališnih publika stoljećima nitko nije bavio, a podrobnije se istražuje tek u novije vrijeme. Autor terminološki inzistira na množini - publike, jer su svi vodeći i relevantni stručnjaci suglasni u tome da je o gledateljima nemoguće govoriti kao o skupini koja se može imenovati jedninom riječi publika i zbog toga je uvijek nužno ustrajavati na množini te riječi, na govorenju o publikama. Lukić zatim analizira psihološke procese vezane uz kazališne publike, sudjelovanje, aktivnost i pasivnost gledatelja. Poseban dio autor posvećuje kazališnoj kritici i medijima.
Knjiga >Kazalište u svom okruženju< zamišljena je kao suvremeno koncipirani sveučilišni udžbenik. U tom smislu ona se prije svega obraća studentima kazališta i drame u najširem rasponu - od studijskih usmjerenja teatrologije, dramatolo gije, režije, produkcije, dramaturgije, glume i kritike, do medijskih i kulturalnih studija. Sukladno svojoj namjeni, svako poglavlje popraćeno je pitanjima za razmišljanje, ključnim pojmovima, sažetkom i popisom literature. No, i izvan udžbeničke svrhe Lukićeva bi knjiga mogla biti interesantna svima onima koje zanima kazalište i društvo, kultura i mediji. Dodatna je vrijednost knjige Darka Lukića što je u njoj autor objedinio teorijska znanja i praksu izvedbenih umjetnosti. Proučavanjem kazališta u društvenom, gospodarskom i gledateljskom okruženju, autor je napisao djelo koje je zasad jedinstveno u domaćoj teatrološkoj literaturi.
Kim CUCULIĆ