Élise Turcotte

Autoportret druge. Roman

  • Naslov izvornika: Autoportrait d'une autre.
  • Godina izdanja: 2026.
  • Format: 13x21 cm
  • Stranica: 292
  • Uvez: Tvrdi
  • ISBN: 978-953-340-235-2
22,50 € 25,00 € 10.00%

Kratki opis

Prijevod s francuskoga: Mirna Sindičić Sabljo
Élise Turcotte (1957.) suvremena je kvebečka pjesnikinja i romanopiskinja koja je diplomirala književnost na Kvebečkom sveučilištu u Montrealu, a potom stekla doktorat iz kreativnog pisanja na Sveučilištu u Sherbrooku u Kanadi. Niz je godina predavala književnost u Montrealu. Priloge je objavljivala u uglednim kanadskim književnim časopisima među kojima su Estuaire, La Nouvelle Barre du jour, Moébius i Lèvres urbaines. Za zbirke poezije La Voix de Carla i La terre est ici nagrađena je književnom nagradom koja nosi ime pjesnika Émilea Nelligana. Prvi je roman, Le Bruit des choses vivantes, objavila 1991. godine. Tijekom godina objavila je niz tekstova, među kojima se izdvajaju La Maison étrangère (2002) nagrađena najuglednijom kanadskom književnom nagradom Prix du Gouverneur général i Guyana (2011) koja je osvojila Grand prix du livre de Montréal. Stil Élise Turcotte karakterizira liričnost proznog izričaja te zanimanje za teme sjećanja, gubitka i prirode. 
Godine 2023. Élise Turcotte objavila je autobiografski roman Autoportrait d'une autre u kojem piše o životu svoje tete Denise Brosseau, zaboravljene glumice i intelektualke, koja je tragično preminula prije nekoliko desetljeća. Pokušavajući razumjeti njezin životni i umjetnički put, pripovjedačica s tetom uspostavlja dijalog o temama koje su im zajedničke: umjetnost, tuga, ludilo, egzil, smrt. 

Tekst Elise Turcotte žanrovski bi se mogao karakterizirati kao priča o porijeklu, tj. specifična vrsta autobiografskog teksta u širem smislu u kojem autor pišući o životu svojih predaka propituje vlastiti identitet. Roman ima strukturu osobne potrage tijekom koje pripovjedačica pokušava rekonstruirati životni put i osobnost žene koja je davno preminula. Osim njezinom biografijom, propituje modalitete umjetničkog stvaranja, žensku sudbinu, kao i tretman psihičkih bolesnika u društvu. Tekst je izrazito poetičan, introspektivan, ali istovremeno na univerzalan način progovara o sudbinama brojnih umjetnica čiji je rad s vremenom zaboravljen i marginaliziran. A to je uostalom i česta tema u opusu Elise Turcotte, autorice čiji rad hrvatska publika dosad nije imala prilike upoznati u prijevodu.